Nije sve tako sivo

Ponekad, a u zadnje vrijeme pogotovo, čovjek se zapita kakav je to svijet oko nas. Gospodarska kriza, besparica, zlobni ljudi, beznađe... Kao da se sve zlo svalilo na tvoja krhka leđa. I što učiniti? Promjeniti “naočale“! Da, treba skinuti tu zamračenost, sivilo te pogledati taj isti svijet drugim očima. Svijet je takav kakav je i ne treba u njemu tražiti “crnu kroniku“. Gledajući kroz povijest oduvijek je bilo budala i ratova, oduvijek je bilo siromaštva i bolesti ali je oduvijek bilo i “Robin Hood“-ova, prekrasnih krajolika, velikih ljubavi... Samo zavisi kamo usmjeruješ pogled. Dali će svijet biti drgaćiji ako danas ne prolistam novine, ne pogledam vijesti ili ne “proguglam“ mrežu? Ne, bit će isti, jedino što neću doznati da je bio potres u Japanu, da su u Egiptu poginule stotine prosvjednika ili da Ezel možda mora na operaciju. Ali ja ću i bez toga normalno živjeti, ustvari bit će mi puno ljepše; provozat ću se biciklom po prirodi, otići ću sa nekom zgodnom curom na kavu ili ću se pošteno oznojiti na omiljenom tenisu. Potražit ću neku sitnicu koju do sad nisam ni primjećivao a može me učiniti sretnim. A brige ću ostaviti drugima. I zato nije sve tako crno, pogledaj svijet drugim očima, zažmiri na sivilo i kreni prema dugi, kreni prema bojama i sjeti se da sve one u kombinaciji daju jednu - bijelu, boju svjetlosti, boju istinske čistoće i mogu reći boju novog početka.

Otuđeni (Estranged) GnR

Otuđeni

Kad sam sa sobom pričaš
A nema nikog kod kuće
Možeš se zavaravati
Na ovaj svijet došao si sam, sam

Dakle, nitko ti nikada nije rekao draga
Kako će biti
Što će s tobom biti draga
Pretpostavljam da ćemo morati pričekati i vidjeti

U duši star a samo mi je 28
I premlad sam da bih dozvolio da mi ljubav srce slomi
Mlad u srcu ali postaje jako kasno
Da bi bili tako jedno od drugog daleko

U posljednje vrijeme ne znam kako bi trebala da me nađeš
I šta bi još od mene očekivati ​​mogla
Kako možeš reći da mi nikad nisi trebala?
Kad sve si uzela, sve si mi uzela

Mlad u srcu i čekanje postaje tako zamorno
Kad izgleda da sada nitko koga znam ne može pomoć
U duši star ali oklijevati ne smijem
Ako mislim da sam nađem izlaz

I dalje pričam sam sa sobom a nema nikog kod kuće, sam

Dakle, nitko nam nikada nije rekao draga
Kako će biti
Što će biti s nama draga
Pretpostavljam da ćemo morati pričekati i vidjeti

Kad otkrijem sve razloge
Možda nađem drugi način, nađem drugi dan
Uz sve promjene u svom životu
Možda sljedeći put uspijem

Sada kad si skrhana
Glava ti više nije u oblacima
Na zemlju si se vratila i više ne pričaš tako glasno
I više ne hodaš tako ponosno, a za čega

E pa, ja sam u tu rijeku skočio
Previše puta da bi postala mi dom
Ovdje sam sam i prepušten sam sebi
Ako se ne vide, pusti da prođe neko vrijeme da se sitna slova pojave

Jer ja vidim da oluja nadolazi
I valovi postaju jako veliki
Čini se da sve za što smo ikada znali ovdje je
Zašto se mora gubiti i umrijeti?

Nikada neću naći nikog da te zamjeni
Pretpostavljam da ću ovog puta morati preživieti
Oh, ovog puta bez tebe

Znao sam da je oluja nadolazila
I svi moji drugovi su govorili da sam drogiran
Ali sve što smo ikada znali ovdje je
Ja nikada nisam želio da to umre
GNR
link to song

Oda slobodi (Ode to freedom)

Oda slobodi (Ode to freedom)

O lijepa, o draga, o slatka slobodo,
dar u kôm sva blaga višnji nam Bog je dô,
uzroče istini od naše sve slave,
uresu jedini od ove Dubrave,
sva srebra, sva zlata, svi ljucki životi
ne mogu bit plata tvôj čistoj lipoti!



Oh beautiful, oh dear, oh sweet freedom,
gift in which all fortune God gave us.
The true cause to all our glory,
the only adornment of these woods.
Every bit of silver, every bit of gold
all human lives,
can not repay your pure beauty.

Ivan Gundulić
link to "Oda slobodi"

Kad sam bio mlad...

Sa trinae'st sam popušio prvu pljugu a posle prve odma' i drugu
jer tad, tad sam bio mlad

S' četrne'st sam popio prvo pivo
a posle piva sam pio sve živo
jer tad, tad sam bio mlad

Kad dobijem batine nisam kukao
bio sam tućen i ja sam tukao
jer tad, tad sam bio mlad

Ja samo petnae'st, ona ofucana
fala joj, ali bila je tucana
jer tad, tad sam bio mlad

Sa šesnae'st sam prvi put ponavljao
pobeg'o od kuće i nisam se javljao
jer tad, tad sam bio mlad

Malo sam lagao, bio sam nagao
nikome račun nisam polagao
jer tad, tad sam bio mlad

This is the end

This is the end
Beautiful friend
This is the end
My only friend, the end
Of our elaborate plans, the end
Of everything that stands, the end
No safety or surprise, the end
I'll never look into your eyes...again
Can you picture what will be
So limitless and free
Desperately in need...of some...stranger's hand
In a...desperate land
Lost in a Roman...wilderness of pain
And all the children are insane
All the children are insane
Waiting for the summer rain, yeah
There's danger on the edge of town
Ride the King's highway, baby
Weird scenes inside the gold mine
Ride the highway west, baby
Ride the snake, ride the snake
To the lake, the ancient lake, baby
The snake is long, seven miles
Ride the snake...he's old, and his skin is cold
The west is the best
The west is the best
Get here, and we'll do the rest
The blue bus is callin' us
The blue bus is callin' us
Driver, where you taken' us
The killer awoke before dawn, he put his boots on
He took a face from the ancient gallery
And he walked on down the hall
He went into the room where his sister lived, and...then he
Paid a visit to his brother, and then he
He walked on down the hall, and
And he came to a door...and he looked inside
Father, yes son, I want to kill you
Mother...I want to...WAAAAAA
C'mon baby,--------- No "take a chance with us"
C'mon baby, take a chance with us
C'mon baby, take a chance with us
And meet me at the back of the blue bus
Doin' a blue rock
On a blue bus
Doin' a blue rock
C'mon, yeah
Kill, kill, kill, kill, kill, kill
This is the end
Beautiful friend
This is the end
My only friend, the end
It hurts to set you free
But you'll never follow me
The end of laughter and soft lies
The end of nights we tried to die
This is the end
JM

Bakica na biciklu

Zbilja ne mogu razumijeti vozače koji najprije oštro zakoče a onda na samo nekih 2 metra od raskršća daju pokazivač smjera.
Mada dok si bolje razmislim i bolje da postoji nekolicina takvih jer upravo radi njih uvijek pokušavam biti maksimalno oprezan za volanom. Od držanja rastojanja, do maksimalne koncentracije nailaskom na raskrižje... A da ne spominjem samo bakice na biciklu. To apsolutno nema veze sa bilo kakvim prometnim propisima a bogami ni sa zdravom logikom. Ono znaš da bude bakica napravila neku potpuno nelogičnu radnju pa je ostaviš ispred sebe da ti ne podleti pod kotače auta ali mogu reći da me svejedno znaju iznenaditi sa svojim fix idejama.
Trebalo bi uvesti neku znanost koja će se baviti baš takvim nelogičnim radnjama jer kako god da me znaju iznenaditi svojim samoubilačkim potezima tako mi ipak nešto govori da je to napravljeno po nekoj inerciji i da bi ta bakica u istoj takvoj situaciji u nekom drugom trenutku napravila opet isto.
Ma ne znam ali ljudi čuvajte se nepromišljenika u prometu. Ne radi sebe, nego radi njih, jer ipak to iz nekog posvjesnog razloga rade.

Paint It Black

I see a red door and I want it painted black 

No colors anymore I want them to turn black 

I see the girls walk by dressed in their summer clothes 

I have to turn my head until my darkness goes 

I see a line of cars and they're all painted black 

With flowers and my love, both never to come back 

I see people turn their heads and quickly look away 

Like a newborn baby it just happens ev'ryday 

I look inside myself and see my heart is black 

I see my red door and it has been painted black 

Maybe then I'll fade away and not have to face the facts 

It's not easy facing up when your whole world is black 

No more will my green sea go turn a deeper blue 

I could not forsee this thing happening to you 

If I look hard enough into the setting sun 

My love will laugh with me before the morning comes 

I see a red door and I want it painted black 

No colors anymore I want them to turn black 

I see the girls walk by dressed in their summer clothes 

I have to turn my head until my darkness goes 

Hmm, hmm, hmm... 

I wanna see it painted black, painted black 

Black as night, black as coal 

I wanna see the sun, blotted out from the sky 

I wanna see it painted, painted, painted, painted black 

Yeah 

Hmm, hmm, hmm...

JAGGER, MICK / RICHARDS, KEITH

Sve je relativno

Jesmo li sami u svemiru? Što je to svemir? Jesu li pronašli najsitniji dio tvari iliti “božiju česticu“?
Ma ako odgovor na ta pitanja tražim kao čisti laik ipak ne mogu a da se ne sjetim jedne teorije koja ja tako i jednostavna a i komplicirana. Einsteinova “teorija relativnosti“ se do sad već mnogo puta pokazala kao odgovor na mnoga pitanja a pogotovo na ona na koja je tako reći nemoguće dati odgovor.
Dakle da se vratimo na svemir, na taj beskonačni prostor čije granice još uvijek otkrivaju, ustvari od teorija da se još uvijek širi pa sve do onih da mu jednostavno nema kraja.
Ali vratimo se mi malo bliže nama pa uđimo u našu “mliječnu stazu“ pa i bliže sve do našeg sunčevog sustava. Nekoliko “kamenčića“ koje se vrte oko Sunca. I kako god mi brojili dane i godine koliko treba da određeni “kamenčić“ napravi jedan “đir“ oko Sunca u okvirima teorije se radi o relativno malom periodu.
I kada taj prostor svedemo na razinu nekog sićušnog predmeta ili do jedne čestice kakav je atom dolazimo do toga da je u nekim svedenim istim okvirima to jako slično. Dakle relativnost vremena i prostora nam neodoljivo pokazuje velike sličnosti između Sunčevog sustava i atoma. A samim razvojem suvremenih tehnoloških pomagala dolazimo do otkrivanja ili sve dubljeg svemira (teleskopom), ili sve sićušnijih čestica (mikroskopom).
Pa zašto onda taj atom nebi mogao biti Sunčevi sustav a elektron koji kruži oko jezgre neki planet?
I tada dolazimo i do pitanja dali smo sami u svemiru? Ma vjerujem da ima bezbroj života samo što to našem oku nije vidljivo. Jedan mali sićušni vanzemaljac koji mi je recimo ne ispred nego na nosu. Ali onda njega nebi mogli zvati vanzemaljcem? Ali možda postoje na Marsu?
U teoriji relativnosti sve je moguće.

Pitala si me...

Pitala si me
zašto tvoje ime
nikad ne provlačim
kroz rime.
Zašto ga nikad
ne ukrasim
metaforama krasnim,
pa da se time hvališ
kolegicama s posla.
Ma nema šanse,
nema tih para
da mi ikad budeš
dio repertoara,
pa da tvoje ime
pjevuši ko stigne,
da si svako
tek tako
na brzinu,
puni tišinu.
Mislim da bih
razbio gitaru,
da cujem da te fućkaju
na pisuaru,
da me jednog dana
gledaš poniženo,
iz kuta dućana
gdje je sve u pola
sniženo.
Ova pjesma o tebi
koja si mi sve na
svijetu
ovaj pokušaj
da kažem neizrecivo
nikad se neće naći
na nekom cedeju
imati naslov,
cijenu i barkod!
Zer da radio-voditelj
kreštava glasa
preko neših himna
traži vlasnike pasa
da se cereka
jer kao dobra je zeka
i u svaki jebeni sing
ubaci tišinu
Ništa nije sveto
sve je bruto i veto
sve je zaabava
Bitno da nešto svira za
žedna uha
da nikog ne dira
dok periju kuha
da narodu uskrati
onih osam sati
i da ljepo stane
među dvje reklame
Ova pjesma o tebi
koja si mi sve na
svijetu
ovaj pokušaj
da kažem neizrecivo
nikad se neće naći
na nekom cedeju
imati naslov,
cijenu i barkod!
Pitala si me
zašto tvoje ime
nikad ne provlačim
kroz rime.
Zašto ga nikad
ne ukrasim
metaforama krasnim,
pa da se time hvališ
kolegicama s posla...
Hladno pivo