Jesmo li sami u svemiru? Što je to svemir? Jesu li pronašli najsitniji dio tvari iliti “božiju česticu“?
Ma ako odgovor na ta pitanja tražim kao čisti laik ipak ne mogu a da se ne sjetim jedne teorije koja ja tako i jednostavna a i komplicirana. Einsteinova “teorija relativnosti“ se do sad već mnogo puta pokazala kao odgovor na mnoga pitanja a pogotovo na ona na koja je tako reći nemoguće dati odgovor.
Dakle da se vratimo na svemir, na taj beskonačni prostor čije granice još uvijek otkrivaju, ustvari od teorija da se još uvijek širi pa sve do onih da mu jednostavno nema kraja.
Ali vratimo se mi malo bliže nama pa uđimo u našu “mliječnu stazu“ pa i bliže sve do našeg sunčevog sustava. Nekoliko “kamenčića“ koje se vrte oko Sunca. I kako god mi brojili dane i godine koliko treba da određeni “kamenčić“ napravi jedan “đir“ oko Sunca u okvirima teorije se radi o relativno malom periodu.
I kada taj prostor svedemo na razinu nekog sićušnog predmeta ili do jedne čestice kakav je atom dolazimo do toga da je u nekim svedenim istim okvirima to jako slično. Dakle relativnost vremena i prostora nam neodoljivo pokazuje velike sličnosti između Sunčevog sustava i atoma. A samim razvojem suvremenih tehnoloških pomagala dolazimo do otkrivanja ili sve dubljeg svemira (teleskopom), ili sve sićušnijih čestica (mikroskopom).
Pa zašto onda taj atom nebi mogao biti Sunčevi sustav a elektron koji kruži oko jezgre neki planet?
I tada dolazimo i do pitanja dali smo sami u svemiru? Ma vjerujem da ima bezbroj života samo što to našem oku nije vidljivo. Jedan mali sićušni vanzemaljac koji mi je recimo ne ispred nego na nosu. Ali onda njega nebi mogli zvati vanzemaljcem? Ali možda postoje na Marsu?
U teoriji relativnosti sve je moguće.
Nema komentara:
Objavi komentar