Visina letvice pojma sreće

“Najteže mi je bilo zaraditi prvi milion“ najčešća je rečenica koju možeš čuti od nekog milijunaša. Kad malo razmisliš o tome dolaziš do zaključka da smo mi pravi umjetnici, čarobnjaci, jer proživljavamo cijeli svoj život u toj teškoj borbi da ostvarimo taj prvi milion i naravno kao i 99,99% ostalih u tome ne uspijemo ali smo se borili, trudili. Dok je “on“ u tome uspio i sad mu je ustvari lako. Ali nisam baš tako siguran.
Naime kad je zarađivao taj milion želje su mu bile dobar auto, svoja kuća, i više manje stvari koje želi i svaki smrtnik. Većina ih i ostvari. Međutim njemu su nakon toga u mislima kuća za odmor, pa neki luksuzni sportski auto a kasnije i nekakva jahta, poznati nogometni klub ili put u svemir!?
Apetiti su mu uglavnom sve veči i predaha uglavnom nema.
E sad dali će njegova sreća kupnjom Ferrarija biti veća od sreće djeteta koje je dobilo prvu lizaljku teško je reći. Iz tog razloga jer mu se prag sreće eksponencijalno diže u visine do nemjerljivih granica gdje više ne može procjeniti dali je zadovoljan ostvarenim.
Zato je bitno obračati pažnju na male stvari, na sitnice. Večinom ti mogu prouzročiti više sreće od bilo koje stvari za koju i tako znaš da je ne možeš imati.