Ja sam centar svijeta!!!
Koliko ljudi na ovom svijetu cijeli ili barem veći dio svog života traži zadovoljstvo, sreću, radost...
I kada se nađe na samrtnoj postelji postavi si isto pitanje dali je iskusio sve to u pravom obliku. I ne zna odgovor.
A ne zna odgovor jer da bi se nešto pronašlo onda se prije svega mora tražiti na pravom mjestu. Večina od nas sve te stvari traži u drugim osobama, nekim stvarima radi kojih se radujemo kad ih imamo, ili u toplim riječima bliskih osoba. Sve je to u redu, to su stvari koje nas mogu učiniti sretnima i zadovoljnima ali možda bismo bili zadovoljni i bez toga. Pogotovo što se tiće posjedovanja nečega, mogu ja imati lijep auto, mogu imati lijepu kuću, mogu imati lijepu i dobru djevojku, pa opet biti nesretan i nezadovoljan.
E tu dolazimo onda do toga pa tko je onda sretan? I kad se osvrnem oko sebe jedino kod djece uvijek mogu pronaći osmjeh i zadovoljstvo. A ono djeca niti su vlasnici nekih materijalnih stvari, niti imaju djevojku a bogami niti o tome ne razmišljaju. I onda život okreneš naopačke i krečeš sa svojim godinama, pa se vračaš u mladost, u djetinjstvo, do rođenja. I shvatiš da u trenutku rođenja djeca ne poznaju nikoga osim sebe. Dakle, da se biblijski izrazim, "na početku bijaše čovjek", dakle jedinka, ja sam. I tada shvatiš da sve to; sreću, zadovoljstvo, radost, ljubav... moraš tražiti na samo jednom jedinom mjestu: u sebi samome. Jer kada čovjek napokon pronađe mir u sebi, kada se pomiri sam sa samim sobom tek tada shvati da je ustvari taj put do sreće jako jednostavan.
Potaviti sebe u centar svijeta, svemira i posvetiti se sebi samo po sebi pričinjava veliko zadovoljstvo i obuzima me velikom srećom.
Ja sam sretan, a vi???
I kada se nađe na samrtnoj postelji postavi si isto pitanje dali je iskusio sve to u pravom obliku. I ne zna odgovor.
A ne zna odgovor jer da bi se nešto pronašlo onda se prije svega mora tražiti na pravom mjestu. Večina od nas sve te stvari traži u drugim osobama, nekim stvarima radi kojih se radujemo kad ih imamo, ili u toplim riječima bliskih osoba. Sve je to u redu, to su stvari koje nas mogu učiniti sretnima i zadovoljnima ali možda bismo bili zadovoljni i bez toga. Pogotovo što se tiće posjedovanja nečega, mogu ja imati lijep auto, mogu imati lijepu kuću, mogu imati lijepu i dobru djevojku, pa opet biti nesretan i nezadovoljan.
E tu dolazimo onda do toga pa tko je onda sretan? I kad se osvrnem oko sebe jedino kod djece uvijek mogu pronaći osmjeh i zadovoljstvo. A ono djeca niti su vlasnici nekih materijalnih stvari, niti imaju djevojku a bogami niti o tome ne razmišljaju. I onda život okreneš naopačke i krečeš sa svojim godinama, pa se vračaš u mladost, u djetinjstvo, do rođenja. I shvatiš da u trenutku rođenja djeca ne poznaju nikoga osim sebe. Dakle, da se biblijski izrazim, "na početku bijaše čovjek", dakle jedinka, ja sam. I tada shvatiš da sve to; sreću, zadovoljstvo, radost, ljubav... moraš tražiti na samo jednom jedinom mjestu: u sebi samome. Jer kada čovjek napokon pronađe mir u sebi, kada se pomiri sam sa samim sobom tek tada shvati da je ustvari taj put do sreće jako jednostavan.
Potaviti sebe u centar svijeta, svemira i posvetiti se sebi samo po sebi pričinjava veliko zadovoljstvo i obuzima me velikom srećom.
Ja sam sretan, a vi???
Nema komentara:
Objavi komentar